Sadržaj
Hemijski rasterivači štetočina su uređaji koji se koriste za odbijanje ili uništavanje štetočina uz pomoć hemikalija. Ovi uređaji su široko rasprostranjeni i koriste se u različitim situacijama, od kućnih vrtova do poljoprivrednih površina.
Funkcija hemijskih rasterivača
Funkcija hemijskih rasterivača štetočina je da oslobađaju hemikalije koje odbijaju ili ubijaju štetočine. Ove hemikalije mogu biti prirodne ili sintetičke, a njihov izbor zavisi od vrste štetočine i ciljanog područja.
Hemijski rasterivači se najčešće koriste za odbijanje insekata, kao što su komarci, muve, mravi i moljci. Takođe se mogu koristiti za odbijanje glodara, kao što su miševi i pacovi, kao i drugih štetočina koje mogu oštetiti useve ili domaćinstva.
Sastav hemijskih rasterivača
Za rasterivanje štetočina koristi se širok spektar hemijskih supstanci, uključujući insekticide, rodenticide, fungicide i herbicide, u zavisnosti od vrste štetočina koju je potrebno kontrolisati. Evo nekoliko primera najčešće korišćenih hemijskih supstanci za kontrolu različitih vrsta štetočina:
Insekticidi – koriste se za kontrolu insekata:
- Piretroidi (npr. permetrin, deltametrin) – sintetički insekticidi dizajnirani da imitiraju prirodne insekticide, efikasni protiv širokog spektra insekata.
- Neonikotinoidi (npr. imidakloprid, tiametoksam) – deluju na nervni sistem insekata, veoma su popularni za kontrolu usisavajućih i grizućih insekata.
- Organofosfati (npr. malation, hlorpirifos) – deluju inhibiranjem enzima koji su ključni za normalno funkcionisanje nervnog sistema insekata.
Rodenticidi – koriste se za kontrolu glodara:
- Antikoagulanti (npr. varfarin, bromadiolon) – sprečavaju koagulaciju krvi, što dovodi do unutrašnjeg krvarenja.
- Neantikoagulanti (npr. brometalin) – deluju na nervni sistem, uzrokujući konvulzije ili paralizu.
Fungicidi – koriste se za kontrolu gljivica i plijesni:
- Triazoli (npr. tebukonazol, propikonazol) – široko se koriste za suzbijanje bolesti biljaka uzrokovanih gljivicama.
- Strobilurini (npr. azoksistrobin, piraklostrobin) – inhibiraju respiraciju u mitohondrijama gljivica, široko se koriste u poljoprivredi.
Herbicidi – koriste se za kontrolu neželjenih biljaka (korova):
- Glifosat – neselektivni herbicid koji deluje na širok spektar biljaka inhibirajući enzim potreban za sintezu određenih amino kiselina.
- 2,4-D – selektivni herbicid, deluje na širokolisne korove ali ne na travne vrste.
Ove hemijske supstance moraju se koristiti pažljivo i prema uputstvima proizvođača, zbog mogućih zdravstvenih i ekoloških rizika. U mnogim zemljama, upotreba određenih hemijskih supstanci strogo je regulisana zakonom.
Istorijat upotrebe hemijskih supstanci u zaštiti od štetočina
Upotreba hemijskih supstanci za kontrolu štetočina datira još iz drevnih vremena, ali značajniji razvoj i široka primena hemijskih pesticida započeli su u 20. veku. Evo nekoliko ključnih trenutaka u istoriji korišćenja hemijskih supstanci za kontrolu štetočina:
- Drevna vremena: Ljudi su koristili prirodne supstance poput sumpora, biljnih ekstrakata i pepela za kontrolu štetočina na usevima i u domaćinstvima. Na primer, sumpor se koristi kao pesticid još od antičkog doba.
- 19. vek: Počinje upotreba hemijskih supstanci kao što su arsen i olovo za kontrolu štetočina u poljoprivredi, iako su ovi materijali bili veoma toksični i za ljude i za životinjski svet.
- 1940-te: Otkriće i razvoj DDT-a (dihlor-difenil-trihloretilen) tokom Drugog svetskog rata označio je revoluciju u borbi protiv insekata koji prenose bolesti (npr., malariju) i štetočina u poljoprivredi. DDT je bio prvi široko korišćeni sintetički insekticid.
- 1950-te i 1960-te: Razvoj i uvođenje novih klasa insekticida, kao što su organofosfati, karbamati, i piretroidi, obezbedili su efikasnije i specifičnije opcije za kontrolu štetočina.
- 1970-te: Povećana zabrinutost za životnu sredinu i zdravstvene rizike povezane sa pesticidima dovela je do strožije regulative i zabrane upotrebe nekih supstanci, kao što je DDT u mnogim zemljama.
- 1980-te i 1990-te: Razvoj biotehnologije i genetski modifikovanih organizama (GMO) koji su otporni na štetočine i bolesti, kao i pojava novih klasa pesticida sa smanjenim rizikom za okolinu i ljudsko zdravlje, kao što su neonikotinoidi.
- 21. vek: Postoji težnja ka integraciji upravljanja štetočinama (IPM – Integrated Pest Management), koje uključuje kombinaciju bioloških, kulturnih, mehaničkih i hemijskih metoda za kontrolu štetočina, sa ciljem smanjenja zavisnosti od hemijskih pesticida i minimiziranja njihovog uticaja na okolinu.
Najsavremenija hemijska sredstva
Najsavremenija hemijska sredstva za borbu protiv štetočina uključivala su one koji su visoko efikasni, ciljano deluju, i imaju smanjeni uticaj na okolinu, neželjene organizme i ljudsko zdravlje. Evo nekoliko primera najsavremenijih hemijskih sredstava:
- Neonikotinoidi: Iako su u nekim zemljama kontroverzni i podložni regulativama zbog potencijalnih negativnih uticaja na pčele i druge oprašivače, neonikotinoidi (kao što su imidakloprid, tiametoksam) ostaju popularni zbog njihove efikasnosti protiv širokog spektra insekata. Oni deluju na nervni sistem insekata, ali su generalno manje toksični za sisare.
- RNA interferencija (RNAi) tehnologija: Ovo je relativno nova strategija koja se koristi za specifično ciljanje i isključivanje genetskih sekvenci kod štetočina. RNAi pesticidi deluju tako što sprečavaju štetočine da proizvode vitalne proteine, efektivno ih kontrolirajući bez korišćenja tradicionalnih hemijskih toksina.
- Biopesticidi: Biopesticidi, uključujući mikrobne pesticide, feromone, i prirodne biljne ekstrakte, postaju sve popularniji zbog njihove selektivnosti i smanjenog uticaja na okolinu. Iako tehnički nisu “hemijska” sredstva u tradicionalnom smislu, predstavljaju važan segment najsavremenijih sredstava za kontrolu štetočina.
- Insekticidi sa specifičnim akcionim ciljem (IRAC): Ovi insekticidi su dizajnirani da ciljaju specifične fiziološke puteve ili receptore u štetočinama, što dovodi do veće selektivnosti i smanjenja rizika za ne-ciljane organizme. Primeri uključuju inhibitori rasta insekata (kao što su juvenilni hormonski analozi) i modulatori receptora rianodina (kao što su hlorantraniliprol).
- Herbicidi sa novim mehanizmima delovanja: S obzirom na povećanu pojavu otpornosti na herbicide, razvijaju se nove aktivne supstance koje deluju na do sada neiskorištene biohemijske puteve u korovima. Primeri uključuju inhibitori HPPD (kao što je mesotrion) koji se koriste za kontrolu širokog spektra korova u kukuruzu i soji.
- Precizna aplikacija i tehnologije doziranja: Najsavremenija hemijska sredstva se sve više koriste u kombinaciji sa naprednom tehnologijom primene, kao što su bespilotne letelice (dronovi), pametni sistemi za doziranje, i digitalna mapiranja polja, omogućavajući precizniju, efikasniju, i ekonomičniju upotrebu pesticida.
Prednosti i mane hemijskih rasterivača
Prednosti korišćenja hemijskih rasterivača štetočina su mnogobrojne.
- Prvo, oni mogu biti veoma efikasni u kontroli štetočina i sprečavanju štete koju one mogu prouzrokovati.
- Drugo, hemijski rasterivači mogu biti ekonomični jer omogućavaju smanjenje troškova zaštite useva ili domaćinstava od štetočina.
- Takođe, oni mogu biti brzi i jednostavni za upotrebu, što olakšava njihovu primenu.
Međutim, postoji nekoliko mana korišćenja hemijskih rasterivača štetočina.
- Prvo, neke hemikalije koje se koriste mogu biti štetne za životnu sredinu ili za druge organizme koji nisu štetočine.
- Takođe, prekomerna upotreba hemijskih rasterivača može dovesti do pojave otpornosti kod štetočina, što smanjuje njihovu efikasnost.
- Konačno, postoji mogućnost da hemijski rasterivači ne budu efikasni u svim situacijama, jer svaka vrsta štetočine ima svoje specifične karakteristike.
Da biste maksimalno iskoristili hemijske rasterivače štetočina, preporučuje se da se konsultujete sa stručnjacima ili proizvođačima ovih uređaja. Takođe je važno pažljivo pratiti uputstva za upotrebu i koristiti preporučene doze hemikalija kako biste postigli najbolje rezultate.